Usred riječi kahva moramo izgovoriti aspiracijski glas (h) i tu nam zatrepti dah. Kahva je izvorno arapska riječ koju su Bošnjaci prigrlili u cjelini, dok su je zapadnoeuropski jezikoslovci, ili nakrnjili izbacivši glas (h), ili su za etimologijom posegnuli u pradomovinu kahve, u abesinsku pokrajinu Kaffa, a onda je ortografski iskomplicirali (coffee, engl., Kaffée, njem.). A, upravo taj glas (h) mami govorniku dah i dočarava hlapivu aromu ovoga halal pića. U životu Bošnjaka i Bosne u cjelini kahva ima svoju nezamjenjivu ulogu. Ako je bosanski lonac nacionalno jelo, bosanska kahva je nacionalno piće. Stoljećima su Bošnjaci stvarali kult kahve usavršavajući mljevenje, pečenje (kuhanje), služenje i pijenje kahve do najsuptilnijih detalja. Kahva je postala integralni dio svih drugih običaja, ali i samoj sebi svojstven običaj. Zato o kahvi nije moguće voditi racionalan razgovor lišen emocija. Danas nam kahva u Bosnu dolazi iz cijelog svijeta, možda najviše iz Latinske Amerike (Brazil) gdje se gaje raznolike sorte i gdje kahva čini značajnu stavku u nacionalnoj ekonomiji. Pa ipak, kako je u Bosnu prva kahva stigla s dolaskom Osmanlija, vrlo je moguće da je bila afričkog (Abesinija), ili još prije Azijskog porijekla poznata kao "moka" (mocca) po arapskoj luci Mocha na ulazu u Crveno more. Gajila se, kao i danas, u Jemenu odakle se transportirala i stizala u Bosnu do naših pradjedova i pranena koji su pripremu i pijenje razvili do osebujnog kulta.